Krajem 2016. godine, u izdanju Centra za napredne studije i El-Kalema, iz štampe je izašlo drugo izdanje publikacije Radikalna reforma: islamska etika i oslobođenje autora Tariqa Ramadana. Ona predstavlja bosanski prijevod djela Radical Reform: Islamic Ethics and Liberation koji je pripremila Azra Mulović.

Tariq Ramadan je na Zapadu najistaknutiji glas reformističkog islama, najprije zbog toga što svoje suvjernike muslimane u zapadnim društvima bodri da više učestvuju u društvenom životu. Ramadan hrabro poziva sva muslimanska društva i zajednice na radikalnu reformu i suprotstavlja se svima koji se zaklanjaju iza tvrdnji da je reforma opasna, tuđinska izopačenost i izdaja vjere. Autentična reforma, kaže on, uvijek je utemeljena u islamskim tekstualnim izvorima, duhovnim ciljevima i naučnoj tradiciji. Međutim, oni reformistički pokreti koji su zasnovani na novom tumačenju tekstualnih izvora, a koji pri tom koriste tradicionalne metodologije i strategije, odgovore mogu naći samo u adaptaciji na krizu sa kojom se suočava svijet u globalizaciji. Takva tumačenja, tvrdi Ramadan, dosegla su limite upotrebljivosti.

Ramadan poziva na radikalnu reformu koja ide dalje od puke adaptacije i koja predviđa hrabra i kreativna rješenja za transformaciju naših današnjih i budućih društava. Ovaj novi pristup propituje historijski etablirane izvore, kategorije, više ciljeve, instrumente i metodologije islamskog prava i jurisprudencije, te autoritet koji je tradicionalna geografija znanja pripisala učenjacima Teksta. On predlaže novu geografiju koja redefinira izvore, duhovne i etičke ciljeve prava i koja stvara prostor autoritetima iz društvenih i egzaktnih nauka. To će ovoj reformi priskrbiti duhovna, etička, društvena i naučna znanja, potrebna da odgovori na savremene izazove. Ramadan tvrdi da radikalna reforma ne zahtijeva samo jednaki doprinos učenjaka Teksta i učenjaka konteksta, već i ključni angažman i kreativni duh muslimanskih masa. Ovaj poziv na radikalnu reformu dramatično pomjera centre autoriteta. Svrha tog poziva je da izaziva kontroverzu i podstiče rasprave, kako među muslimanima, tako i među nemuslimanima.

Neophodnost (radikalne) reforme

Ova knjiga sadrži tri fundamentalna prijedloga: savremeni muslimanski svijet (i na Istoku i na Zapadu) mora preispitati kategorije i modalitete procesa reforme (islah, tedždid). Treba napraviti razliku između „adaptacijske reforme“, koja zahtijeva da se religijsko, filozofsko i pravno mišljenje samo adaptira na razvoj društava, nauka i svijeta, i „transformacijske reforme“, koja je sama po sebi opremljena duhovnim, intelektualnim i naučnim sredstvima da djeluje na stvarnost, da ovlada svim poljima znanja i da predviđa kompleksnost društvenih, političkih, filozofskih i etičkih izazova. U tu svrhu – a to je drugi prijedlog – moraju se preispitati sadržaj i geografija izvora usuli fikha. Nije dovoljno osloniti se na tekstualne izvore da bi se objasnio odnos između ljudskog znanja (religija, filozofija, eksperimentalne i humanističke nauke itd.) i primijenjene etike. Bez sumnje, Univerzum, Priroda i znanje o njima moraju se integrirati u proces u kojemu se mogu utvrditi viša svrha i etički ciljevi opće islamske poruke. Ova nova geografija je od izuzetne važnosti i vodi ka našem trećem prijedlogu: centri autoriteta u islamskom referentnom univerzumu moraju se pomaknuti, tako što će se kompetencije i uloge učenjaka iz različitih područja jasno razlučiti i rangirati. Učenjaci Teksta (‘ulema’ en-nusus) i učenjaci konteksta (‘ulema’ el-vaki‘) odsada moraju raditi zajedno, ravnopravno, kako bi se dali na posao radikalne reforme koju želimo.