Fazlur Rahman (1919-1988) poznati je pakistanski mislilac i općenito je jedna od istaknutih figura islamskog mišljenja dvadesetog stoljeća. Kod nas nije nepoznat autor. Naprotiv, poznat je po svojoj knjizi Duh islama, objavljenoj u Beogradu 1983. godine i po nekolicini članaka koji su prevedeni i publikovani u raznim edicijama i časopisima, a koji su privukli pažnju čitateljstva.

U knjizi Glavne teme Kur’ana Fazlur Rahman razmatra one najčešće i najfrekventnije teme o kojima Kur’an govori. Zapravo, to je intelektualan odgovor na teze postavljene unutar pravaca orijentalizma tokom XIX i XX stoljeća o “razuđenoj naravi kur’anskog štiva”, odnosno o “više knjiga u jednoj knjizi”.

Ovim svojim djelom Fazlur Rahman pobija takve tvrdnje, u pregrštima iznosi desetine i desetine ajeta i stavaka Kur’ana, svaki ulomak objašnjava drugi ulomak, te se zaimava jedna beskrajna cjelina, baš kao što su i nebesa jedna beskrajna cjelina. U tom smislu knjiga Glavne teme Kur’ana najveći je intelektualni odgovor jednog muslimana ponuđen u dugotrajnim teorijskim sporovima sa ideologijama orijentalizma.

Knjigu Glavne teme Kur’ana čini osam poglavlja i dva dodatka. Poglavlja su naslovljena sa: 1. Bog; 2. Čovjek kao pojedinac; 3. Čovjek u društvu; 4. Priroda; 5. Poslanstvo i objava; 6. Eshatologija; 7. Šejtan i zlo; 8. Nastanak muslimanske zajednice, dok dodaci nose naslove: Vjersko stanje muslimanske zajednice u Mekki i Narod knjige i raznolikost “religija”.

Na kraju knjige – koja će, nesumnjivo, privući veliku pažnju čitalaca i biti rado čitana – dat je obiman i vrlo informativan Pogovor iz pera prevodioca Enesa Karića.