Centar za napredne studije sa zadovoljstvom predstavlja publikaciju El-Maturidi i razvoj sunijske teologije u Semerkandu autora Ulricha Rudolfa. Knjiga predstavlja bosanski prijevod djela Al-Māturīdī and the Development of Sunnī Theology in Samarqand koji je pripremio Enes Karić.

Knjiga nudi pregled stanja islamske teologije od 2-4. hidžretskog stoljeća, posebno u okvirima razvoja hanefijske i maturidijske teološke doktrine. Autor Ulrich Rudolph je knjigu podijelio na tri dijela. Prvi dio tretira temelje hanefijske teologije, te put razvoja te teologije do vremena el-Maturidija. Drugi dio obuhvata život el-Maturidija, njegove učitelje, njegov doprinos i rad, aktivnosti njegovih učenika, kao i njegova djela, uključujući pregled rasprava vođenih između el-Maturidija i njegovih teoloških protivnika. Treći i posljednji dio raspravlja o teologiji el-Maturidija opisujući njegove argumente i stajališta u okviru novouspostavljenih postulata.

Prije pojave el-Maturidija, teologija u Transoksijani bila je pisana na relativno neukrašen način, kako se vidi iz naše analize njezinog ranog razvoja u prvom dijelu ove studije. Teologija započinje s usvajanjem Ebu Hanifinih ideja, što znači, preciznije, da je njegova korespondencija s Osmanom el-Battijem bila proučavana i prenošena. Kratko nakon toga uslijedili su tekstovi Ebū Hanifinih učenika, kao što su Kitab el-‘Ālim i Fikh ebsaṭ.

***

(…) Sva ova razmatranja pokazuju da je el-Maturidi bio otvoren i pažljiv mislilac. Bio je spreman da istraži strane poglede i inkorporira koncepte iz njih koji su mu se činili pogodnim za njegovu vlastitu sintezu. Međutim, prava priroda te same sinteze nije još objašnjena. Do sada smo samo saznali njezine različite konstitutivne elemente. Pitanje ostaje da li je tu bilo neke smjernice prema kojoj je el-Maturidi objedinio te elemente, ili, drugim riječima, da li možemo odrediti pojmovni okvir za njegov cijeli sistem teologije.

U svjetlu građe koju smo sakupili, odgovor na ovo pitanje nesumnjivo je težak, jer nije dovoljno naprosto smatrati da je el-Maturidi osavremenio hanefijsku teologiju koja mu je prethodila. Međutim, može se pružiti dokaz da je el-Maturidi pokušavao primijeniti jedno naročito načelo u svojoj teologiji, ono za koje je po svoj prilici mislio da je sama bit hanefījskog mšljenja: traženje srednjeg puta između suprotstavljenih teoloških pogleda, i očuvanje osjetljivog balansa između različitih nužnosti objave i razuma, Boga i čovjeka i Boga i svijeta.

Iz sadržaja knjige

---

Ulrich Rudolph (r. 1957) profesor je islamskih studija na Univerzitetu u Cirihu. Član je Evropske akademije i Ambrozijanske akademije u Milanu. Predsjednik je Švicarskog azijskog društva. Bio je gostujući profesor na više univerzitet u svijetu. Objavio je i uredio više knjiga, naučnih i stručnih radova i enciklopedijskih natuknica iz oblasti islamske filozofije i šire oblasti islamistike. Između ostaloga objavio je: Doksografija Pseudo-Ammoniosa. Doprinos neoplatoničkoj tradiciji u islamu (Štutgart, 1989), El-Maturidi i razvoj sunijske teologije u Semerkandu (Leiden, 1997), Okazionalizam. Teorije kauzalnosti u arapsko-islamskom i evropskog mišljenju (Getingen, 2000), u koautorstvu s Dominikom Perlerom, Islamska filozofija. Od začetaka do današnjih dana(Minhen, 2004). Knjige su mu prevođene na engleski, francuski, italijanski, ruski i uzbečki.