Faculty Member

Bosanski jezikNova izdanja

Arapsko proljeće, ulema i muslimanski intelektualci

Centar za napredne studije ima čast da predstavi publikaciju Arapsko proljeće, ulema i muslimanski intelektualci autora Ahmeta Alibašića.



IZ UVODA

U svojim reakcijama na Arapsko proljeće vjerski autoriteti posegnuli su za islamskim intelektualnim naslijeđem o odnosu prema vlastima, a to je naslijeđe ambivalentno. Inicijalno, islam je bio revolucionarna vjera. Prvi muslimani bili su vrlo mlada zajednica. Poslanik Muhammed, a.s., i Ebu Bekr, r.a., sa svojih četrdesetak godina bili su njeni stariji članovi. Hazreti Omer imao je svega dvadeset sedam godina kad je primio islam. Iako takvi, mijenjali su društveni poredak Mekke i Arabije iz korijena. U kasnijim stoljećima došlo je do distorzije i naglaska na stabilnosti i jedinstvu, o čemu smo pisali drugdje. Tokom Arapskog proljeća ovo naslijeđe stavljeno je na test i još jednom podvrgnuto preispitivanju. U ovoj knjizi donosimo priču o dijelu tog važnog procesa intelektualne revizije, koja nije ništa manje uzbudljiva od one koja se odvijala na ulicama i u institucijama arapskih političkih sistema.

S obzirom na to da muslimani nemaju centralni vjerski autoritet, nije bilo moguće zadovoljiti se analizom jednog pojedinačnog ili institucionalnog odgovora na Arapsko proljeće. Zato smo se odlučili za tri grupe i dva istaknuta pojedinca, u uvjerenju da s njima naša studija pokriva veći dio islamskog intelektualnog spektra danas. Riječ je o trima grupama uleme, tradicionalističkoj, selefijskoj i reformističkoj, te dvojici javnih intelektualca, jednom neovisnom reformisti i, drugom, liberalnom sekularisti, Tariqu Ramadanu i M. Cherifu Bassiouniju. Njima se ubuduće mogu dodati mnoge druge (pod)grupe i pojedinci kao što su religijski modernisti, sirijska ulema, sufije ili popularni misionari (daije). Ovim se reakcijama vrijedi nastaviti baviti ne samo iz znatiželje da se sazna kako su se prema jednom velikom historijskom događaju ponijeli autoriteti od kojih smo očekivali uputu, već i zbog činjenice da je Arapsko proljeće događaj bez presedana u savremenoj sunijskoj intelektualnoj historiji. Ono ima potencijal da u toj vjerskoj misli pokrene revizionističke procese ravne onima koje je Iranska revolucija iz 1979. godini izazvala u šiijskoj misli.

Ključna pitanja na koja ovaj rad pokušava odgovoriti jesu: (1) Kako su predstavnici različitih struja na vjerskoj i intelektualnoj sceni muslimanskog svijeta reagirali na događaje Arapskog proljeća? (2) Koji su faktori utjecali na njihovo pozicioniranje i (3) Kakve su reperkusije tih stavova po razvoj političke i pravne misli u svakom od analiziranih trendova i po budućnost islamske političke misli općenito? U potrazi za odgovorima na ova pitanja pored nezaobilaznih metoda deskripcije i poređenja korištene su metode analize teksta i diskursa.


IZ RECENZIJA

U literaturi koja se bavi Arapskim proljećem uloga uleme i intelektualaca rijetko se obrađuje. U tome smislu, ova knjiga predstavlja značajno popunjavanje navedene praznine. Autorovo čitanje brojnih izvora i raznovrsne literature koja govori o Arapskom proljeću jeste pomno, analitično, ali istovremeno i kontrapunktualno, sposobno da ukaže na vidljiva i manje vidljiva protuslovolja u diskursu o Arapskom proljeću i, što je važnije, da detektira stvarnu suštinu tih protuslovlja. Suočen s nepreglednim morem reakcija, saopćenja, mišljenja, uspoređivanja s primjerima iz prošlosti, oportunističkih pozivanja na principe, pozivanja na sveti tekst, ukratko, s argumentiranjima različite vrste vezanim za Arapsko proljeće, autor je pokazao sposobnost selektiranja pitanja koja odslikavaju binarizme pragmatičnog i oportunističkog, idealističkog i pseudoidealističkog u stavovima i, još važnije, u transformaciji stavova vjerskih autoriteta i intelektualaca. Na taj način izbjegao je upadanje u zamku čitanja koja se bave ideologijskom maskom prije nego samom ideologijom u kojima je fragment nadređen cjelini i u kojima trenutak sakriva proces.

prof. dr. Munir Mujić

Neočekivano u timingu, i očekivano u svojoj neminovnosti, Arapsko proljeće bilo je tema velikog broja socioloških i politoloških studija… Autor, manirom izvrsnog poznavaoca arapskog svijeta, nudi jasnu sliku ove kompleksne situacije, istovremeno izbjegavajući pojednostavljivanje složenih problema i stvaranje nejasnoća i dvosmislenosti. (…) Uz citiranje obilja izvora na arapskom i engleskom, autor nas vodi kroz zapetljani lavirint savremene islamske i arapske misli. Njegovo djelo je luč koja osvjetljava taj lavirint i uvijek daje čitaocu jasan putokaz ka bitnim dionicama unutar arapsko-islamske misli.

dr. Ermin Sinanović