Treba zaboraviti lahke uspjehe bez napora, bilo da govorimo o radu na njivi, u učionici, u laboratoriji ili na klinici. To su laži, prividi i obmane. Lahke pare bez znoja može imati mala (vrlo mala) skupa sretnika i nepošteni ljudi raznih profila. Trud i rad su spor, ali siguran put do blagostanja. Činjenica da u mnogim našim mjestima uspijevaju samo kladionice i da je varalica Mekki Turabi mogao, javno, sedmicama zamajavati desetine hiljada ljudi govori da mi ne vjerujemo u rad, već u čuda. A rahmetli predsjednik Izetbegović je davno pisao da postoje samo ona čuda koja stvori rad.
Piše: dr. Ahmet ALIBAŠIĆ
Sedamdeset posto bosanske omladine želi napustiti zemlju, podatak je koga smo nebrojeno puta čuli. Stopa nezaposlenosti je visoka, zemlja je u političkom ćorsokaku, korupcija je posvuda, krizama se na nazire kraja. Omladina je upravu. Donekle.
Najrelevantniji poredak zemalja u svijetu po kvalitetu života, Indeks humanog razvoja UN-a za 2010. godinu, našu zemlju smjestio je na 69. poziciju među 169 zemalja, u sredinu tabele zemalja sa visokim stepenom ljudskog razvoja. Za ambiciozne to je nisko, ali dobro je znati da smo u odabranom društvu kome pripada tek manjina ljudske rase.
Stvari očito mogu i trebaju biti bolje, ali mogu biti i mnogo gore. Zato nije dobro po svaku cijenu rušiti dostignuti nivo razvoja u uvjerenju da ne može biti gore. Može.
Ne volim demagogiju, ali psihološki ohrabruje saznanje da ne živimo decenijama daleko od najelitnijeg kluba sa izuzetno visokim stepenom ljudskoga razvoja kome mnogi teže, kao i saznanje da taj svijet ima ogromne probleme i da nije sve kako se čini.
Centar za napredne studije – CNS je nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija posvećena sveobuhvatnom i održivom razvoju bh. društva utemeljenom na miru, pravdi, vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava.
Kolumne