www.cns.ba v2 - Centar za napredne studije (CNS)

Svako od nas treba se zapitati zašto bismo mi ovdje vodili stare ili tuđe, i samim tim unaprijed izgubljene bitke? Ako ne možemo 'dokazati' svojim prijateljima možemo sebi s obzirom da je situacija alarmantna. Jer ako ima alameta da smo osuđeni na propast na ovim prostorima to su zloba i pakost koji kuljaju iz naših međusobnih trvenja dok se din-dušmani naslađuju u njima i na miru provode svoje paklene planove. Budimo odgovorni i smilujmo se svojoj djeci i unucima. Zbog njih nemojmo odgoniti svoje prijatelje od sebe. U protivnom uistinu ćemo svi postati žrtve vlastite gluposti.

Piše: dr. Ahmet ALIBAŠIĆ

Koji musliman u ovoj zemlji ovih dana nije zabrinut za budućnost svojih potomaka taj ili nije obaviješten ili zna nešto što mi obični smrtnici ne znamo. Savremena historija bosanskih muslimana obiluje iskušenjima. Jedno od najzačudnijih koje ih je snašlo je ono da im se prijatelji između sebe ne podnose. Štaviše, često su jedni drugima zakleti neprijatelji. Uzmimo samo tri ponajveća saveznika BiH u proteklih dvadeset godina: Sjedinjene Države, Saudijsku Arabiju i Iran i biće dovoljno. (Jedno vrijeme u Islamskoj zajednici bilo je popularno susrete sa iranskim i američkim delegacijama otvoriti polu-šalom da naše vjerske institucije najbolju saradnju imaju sa Iranom i SAD. Nisam siguran da se to i danas dešava).

Na međusobne političke odnose ove trojke nema potrebe ovdje podsjećati. Stvar međutim dodatno komplicira činjenica da svaka ova država ili njeni građani aktivno zagovaraju bitno različite svjetonazore te da su sebi našli pristalice u ovoj zemlji. Iz toga proizlaze najmanje dva teška pitanja za bosanske muslimane i njihove lidere:

1) s kojom državom ili režimom sarađivati i

2) u kojoj mjeri dopustiti prisustvo novih ideoloških i vjerskih tumačenja i praksi. Ovaj napis pledira da trasira principijelne odgovore na ova dva pitanja.