Prijevod uvoda i zaključaka iz knjige Cutting the Fuse: the Explosion of Global Suicide Terrorism and How to Stop It, Chicago: Chicago University Press, 2010, 349 str.
Prevela Azra Mulović
UVOD: ZAŠTO FOKUS NA SAMOUBILAČKI TERORIZAM?
Napokon je počela prava debata o terorizmu. Nakon 11. septembra u zemlji se godinama vodila jalova rasprava o tome kako se nositi sa terorizmom, uz vrlo malo istinske debate o pravim uzrocima prijetnje sa kojom se suočavamo. Prvo smo nakon tog stravičnog dana živjeli u strahu i gnjevu. Potom smo prošli kroz period ishitrenih reakcija, što je dovelo ne samo do potrebnog rata u Afganistanu u svrhu eliminiranja tamošnjih Al Kaidinih utočišta, već i do neosnovanih procjena opasnosti, koje su, opet, dovele do rata u Iraku.
Uslijedile su godine u kojima smo se bavili posljedicama ovih odluka donesenih u bijesu, strahu i nepromišljeno, posljedicama među kojima su: najveći anti američki samoubilački teroristički pohodi u historiji - u Iraku, Afganistanu i Pakistanu; gubici od preko 100.000 iračkih civila, ubijenih u građanskom ratu koji je posljedica američke okupacije; pojava novih utočišta Al Kaide u plemenskim područjima Pakistana, odakle su planirane brojne zavjere da se ubijaju Amerikanci i njihovi saveznici.
Tokom svih ovih godina, mnogi su pretpostavljali da je uzrok terorističke prijetnje sa kojom se sučeljavamo islamski fundamentalizam - religijski motivirana mržnja prema Amerikancima i zapadnjačkim vrijednostima - mržnja malih, marginalnih grupa muslimana, rasutih po cijelom svijetu, te da uzrok ne treba tražiti u vanjskoj politici ili vojnoj strategiji Sjedinjenih Država ili njenih saveznika. Ideja da su teroristi spremni da se ubiju da bi postali mučenici, neovisno o političkim ciljevima, naizgled objašnjava zašto islamski fundamentalisti mogu izvesti samoubilački napad, taktiku koja samo potvrđuje "koliko nas mrze". Ta je pretpostavka potkrijepila uvjerenje da se neki budući 11. septembar može izbjeći jedino temeljitom transformacijom muslimanskih društava, što je glavni razlog napada na Irak. I zaista, onima koji zagovaraju tu transformaciju, Irak se doima kao savršeni početak, budući je njegov vođa Saddam Hussein već decenijama suzbijao islamski fundamentalizam u zemlji, tako da su Sjedinjenje Države mogle osvojiti Irak bez straha da će time izazvati veće reakcije terorizma, tu utvrditi bazu za djelovanje, a potom ići dalje u transformaciju drugih bliskoistočnih zemalja. Da je pretpostavka ispravna - da religija, neovisno o vanjskoj politici Amerike i Zapada, pokreće prijetnju - onda bi upotreba velike vojne moći u uvođenju demokratskih institucija u muslimanskim zemljama trebala smanjiti učestalost anti američki motiviranih terorističkih napada, a posebno samoubilačkog terorizma, tako što bi se eliminirali autoritarni režimi za koje se smatralo da su plodno tlo islamskom radikalizmu. Stvari se, međutim, nisu odvijale kako se očekivalo.
Daleko od toga da opao, anti američki motiviran terorizam, a posebno samoubilački terorizam, učestaliji je danas nego prije 11. septembra i učestaliji je nego prije okupacije Iraka. U periodu od 24 godine, od 1980. do 2003., izvedeno je nešto manje od 350 samoubilačkih napada širom svijeta, od čega se manje od 15% može smatrati napadima usmjerenim protiv Amerikanaca.
Nasuprot tome, u šest godina od 2004. do 2009., u svijetu su se desila 1.833 samoubilačka napada, od čega ih je po karakteru bilo 92% anti američkih. Amerika je napredovala u uvođenju zapadnih institucija u Irak, ali demokratija se nije pokazala kao svemoćan lijek za terorizam usmjeren protiv Amerikanaca i američkih saveznika. Kako ova knjiga i pokazuje, teroristički bombaški napadi u Madridu 2004. i Londonu 2005., kao i brojne zavjere protiv Amerikanaca, konkretno su motivirani okupacijom Iraka. Što dalje mi idemo tamo, oni žele dalje doći ovamo - razlozi što se nije desio neki novi 11. septembar su u američkim unutrašnjim mjerama sigurnosti, imigracionoj kontroli, obavještajnoj službi, te čistoj sreći, a ne u tome što nije bilo namjere ili planova naših neprijatelja. Kako se činjenice nisu uklapale u naše pretpostavke, posljednjih godina se razbuktavala javna rasprava o uzrocima terorizma. Tokom predsjedničke kampanje 2008., kandidati, kolumnisti i komentatori u Sjedinjenim Državama, Evropi i širom svijeta su kritički ispitivali strategiju SAD a u "ratu protiv terora", pa i to nisu li SAD nehotice doprinijele širenju terorizma. Posljednjih godina su mediji prestali emitirati beskrajne priče o tome "zašto samo muslimani to čine", a sve su prisutnije obuhvatne i informativne debate o tome "ko postaje terorist-samoubica". (...)
Kompletan tekst u PDF formatu možete preuzeti na dolje navedenom linku:
Muslimani u Evropi nudi najnovije podatke o situaciji muslimana u Evropi. Obrađeno je četrdeset i šest evropskih zemalja od Atlantika do Urala. Muslimani u Evropi je nezamjenjiv izvor informacija za istraživače, analitičare, medije, političare, aktiviste u nevladinom sektoru i studente. 
